U skladu sa odredbama Zakona o radu (čl. 179. i 179a), poslodavac ima ovlašćenje, a ujedno i obavezu, da reaguje u slučaju kada zaposleni svojom krivicom učini povredu radne obaveze ili nepoštovanje radne discipline. Jedan od tipičnih slučajeva povrede radne discipline jeste samovoljno napuštanje radnog mesta tokom radnog vremena, čime se bitno ugrožava organizacija rada i pružanje usluge strankama. U takvoj situaciji, poslodavac je dužan da pokrene disciplinski postupak radi utvrđivanja odgovornosti zaposlenog i eventualnog izricanja odgovarajuće sankcije.
Odredbom člana 179. stav 2. Zakona o radu propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposlenom ukoliko nesavesno ili nemarno izvršava svoje radne obaveze, pri čemu proizvoljno napuštanje posla predstavlja upravo takvu povredu. Član 179a istog zakona omogućava poslodavcu da, ukoliko proceni da postoje olakšavajuće okolnosti ili da povreda nije od takve težine da opravdava prestanak radnog odnosa, zaposlenom izrekne jednu od mera umesto otkaza (privremeno udaljenje sa rada, novčana kazna, ili opomena sa najavom otkaza).
U skladu sa Zakon o zaposlenima u javnim službama Član 151. tog zakona izričito propisuje da se lakšim povredama obaveza iz radnog odnosa smatra, između ostalog, i svojevoljno napuštanje radnog mesta, dok je poslodavac obavezan da takvo ponašanje procesuira u skladu sa opštim aktom.
Stoga, kada zaposleni neopravdano odsustvuje u toku radnog vremena – samovoljno napušta radno mesto, poslodavac je dužan da pokrene postupak utvrđivanja odgovornosti zaposlenog, te da, u zavisnosti od težine povrede i postojanja olakšavajućih okolnosti, odluči da li će primeniti disciplinske mere iz opštih akata, ili izreći otkaz ugovora o radu.
